Richard Nielsen, Portret Gorana Đorđevića, 2020. (levo) Adrian Kovacs, Autoportret Gorana Đorđevića, 2020. (desno)
Postavka slike sveta
Na neki način bi se čitava evolucija života na Zemlji mogla tumačiti kao razvijanje sve bolje rezolucije „slike sveta“, počev od onih prvih, najjednostavnijih binarnih slika nastalih kod prvih organizama, pa sve do ove neverovatne složenosti viđenja sveta kakvu imamo danas.
Gregor Mobius je istraživač čiji je rad od 1992. godine zasnovan na dešifrovanju i interpretaciji vizuelnih reprezentacija DNK i RNK kao specifičnog vizuelnog jezika. Reč je o procesu konvertovanja DNK baza u slike, odnosno o procesu stvaranja vizuelnog jezika čije su sintaksa i semantika zasnovane na vizuelnim karakteristikama znakova/slika. Osnovu čine matrice sačinjene od pet diskretnih vrednosti sive skale. Predstave generisane na ovaj način, zabeležene i zapamćene od najranijih živih formi/molekula, odlikuje dvostruki ontološki status – kao „prvih slika života“ i „prvih slika sveta (od strane živog organizma)“. To su „slike“ zapamćene u našim genima, koje potvrđuju status živog organizma i kao posmatrača, ali i kao posmatranog.
Proces izlaganja vizuelnih reprezentacija DNK i RNK Gregora Mobiusa proizlazi iz vizuelnih istraživanja Gorana Đorđevića kako su formulisani u radu „Diskretne vizuelne strukture – Elementi vizuelne gramatike“ (MIT 1984).
Njegov rad Visual Representation of Mumps RNA, objavljen je na ArC-GEM sajtu (2017), a izbor radova na vizualizaciji DNK publikovao je u knjizi „DNK Semantika“ (DNA Semantics) 2015.
Projekat je predstavljen i u vidu predavanja u Berlinu, u Modernoj galeriji u Ljubljani (2016) i na e-flux platformi, u Njujorku (2016).

Postavka izložbe “Gene(SIS)”, Berkley Art Museum, 2003.

Dokument rada Gregora Mobiusa na DNK semantici
Ako je vrednost „crna“ opisana kao „odsustvo svetlosti“, onda je U =100% crna, C=75% crna, A=50% crna, G=25% crna, T=0% crna. Ovo je linearna struktura vrednosti sa dva elementa U i T sa po jednim susedom, dok element C, A i G imaju po dva suseda. Razlika između susednih vrednosti je 25%.
Pošto su svi parovi koji se razlikuju 50%: U-A, C-G, A-T, ovim jednim pravilom su definisani svi parovi baza i za DNK i za RNK. Vrednost „razmena“ koja definiše ove odnose je vrednost Sivo (50% crne), koja predstavlja adenine (A).
Sledeći korak je uspostavljanje algoritma za pretvaranje linearnih nizova u 2D slike. Jedan od načina da se to uradi definisan je kao matrica 3×4 kao osnovna struktura pozicija. Broj 3 odgovara broju baza u jednom kodonu, dok 4 odgovara ukupnom broju baza, bilo u RNK ili DNK. Na ovaj način imaćemo dve vrste struktura, jedna je struktura vrednosti, a druga struktura pozicija. Kada se vrednosti određene linearne sekvence stave na svaku poziciju, dobićemo 2D strukturu kao jednu diskretnu sliku. U nizu, odnosno linearnoj strukturi, baze imaju dva suseda osim prvog i poslednjeg, dok će na 2D slici biti baza sa 2, 3 i 4 suseda.
Ova specifična vizuelna metoda koja je ovde predložena mogla bi nam dati bitno drugačije razumevanje prirode DNK i RNK kao što je, na primer, mnogo jasnija distinkcija između stanja visoke organizacije i entropije. Takođe je sasvim moguće da je prvo „znanje o svetu“ kodirano u proto-RNA molekulima bila njegova sposobnost da razdvoji toplo od hladnog, odnosno svetlost od tame.
A.T. Tema preživljavanja i očuvanja života kao takvog svakog dana dobija sve intenzivnije i dramatičnije na težini. Vi ovoj temi pristupate sa aspekta značaja percepcije i interpretacije vizuelnih informacija od strane najjednostavnijih, prvih formi života, koje nazivate proto-posmatračima, do moguće najkompleksnijih organizama života, upravo u cilju očuvanja njihovog strukturalnog jedinstva.

Gregor Mobius, DNK semantika
A.T. Definišete ovaj svoj projekat kao otkriće, ali ne i kao izum. Mudrac iz Efesa tvrdi da „priroda voli da se skriva“, te možemo reći da umetnost i/ili nauka u stvari pokazuju samo volju sila da se pred smrtnim rodom skrivaju. Srećom, ove sile su podarile „put“ (metod) kojim bi ljudi mogli dospeti do najviše i za njih najznačajnije mudrosti, ali su im istovremeno jako otežale kretanje tim putem. Čini se da vi, zapravo, otkrivate paradoks zasnovan na mogućnosti da se vidi ono što nije moguće videti. Izlažete postavku slike sveta.
A.T. Smatrate da su ljudi sposobni da proizvode, obrađuju informacije, da istražuju, ali da nemaju istvaralački kapacitet. Čime se vi bavite? Kako biste definisali svoj posao i svoje zvanje?
A.T. Vi ste od dostupnog lanca E.coli bakterije tokom tri meseca mukotrpno izveli više od četiri miliona pozicija zasnovanih na vašim vizuelnim strukturama, odakle ste potom ekstraktovali 4.456 pozicija sa učešćem samo binarnih A i T vrednosti, odnosno 744 pozicije s podjednakim udelom pomenutih binarnih vrednosti, na osnovu čega ste mogli da prepoznate matricu razvoja „kadrova u DNK filmu“, gde postoji obrazac prenošenja dela struktura tih pozicija iz jednog u prvi naredni. Između ostalog i razlika između stanja visoke organizacije i entropije.

NIz matrica sastavljenih samo od A i T baza, koje prenošenjem dela struktura (središnje i desne kolone) u naredne početne pozicije, pokazuju sekvencijalni razvoj DNK.
A.T. Za mene poseban deo vašeg izlaganja ovih vizuelnih struktura života predstavlja prikazivanje susednih pozicija s pojednako distribuiranim vrednostima bele i sive vrednosti (T i A), gde ste uočili matricu prenosa informacija kroz „kadrove u DNK filmu“, kada Prošlost, Sadašnjost, Budućnost, prenošenjem vertikalnih kolumni Sadašnjosti i Budućnosti u narednu poziciju postaju Nova Prošlost, Nova Sadašnjost, dok se uvodi Nova Budućnost.
A.T. Smatrate li da je to što niste koristili algoritam koji bi vam tokom samo nekoliko sati izračunao sve te pozicije, već ste na njima radili tokom tri meseca, zapisujući ih u sveske, omogućilo ovakvo prepoznavanje obrazaca, koje inače možda ne biste uočili ni prepoznali?

Gregor Mobius, DNK semantika. Vizuelna svojstva SARS-CoV-2 sekvenci
A.T. Tokom trajanja pandemije kovida 19, primenjujete ovaj istraživački pristup i na prezentaciju vizuelnih struktura SARS-Cov-2, što je odmah predstavljeno i na izložbama u Museo XXI u Rimu i na Jesenjem salonu u „Cvijeti Zuzorić“, na izložbi Vanredno stanje 2021. godine.
A.T. Svedoci smo radikalne geopolitičke transformacije sveta. No sve vreme uporedo teče proces intenzivnog promišljanja procesa transmutacije svih živih bića na zemlji. U okviru trasnhumanističke ideje „postčoveka“, narativ o nezavisnosti veštačke inteligencije postaje jedan od dominantnih diskursa. Međutim, vi promišljate biološku alternativu i mislite Biosferu kao samosvestan jedinstven organizam.
Biosfera kao jedinstveni entitet/biće mogla bi se shvatiti kao sledeća faza evolucije života na Zemlji. A ako bi se čitav život, od njegovog prvog pojavljivanja, mogao shvatiti kao razvoj jednog organizma, onda su ono što nazivamo evolucijom života u stvari različiti stadijumi njegovog razvoja, od embrionalne faze do rađanja Biosfere. I svi ovi prethodni stadijumi njenog razvoja postoje i danas u živoj formi.

Tim Franco. Metamorpolis, 2009-2014, @ Tim Franco
A.T. Da se vratimo na jedno od vaših centralnih pitanja posmatrača i posmatranog. Razumevanje „prvih slika sveta“, o kojima smo dosad velikim delom govorili, osnova su i principa koji su vodili procese percepcije i Biosfere kao najsloženijeg živog organizma?
A.T. Šta bi bili onda vizuelni receptori Biosfere? Kako bi dolazilo do obrade primljenih podataka?
Na neki način bi čitava evolucija života na Zemlji mogla da se tumači kao razvijanje sve bolje rezolucije „slike sveta“, počev od onih prvih, najjednostavnijih binarnih slika nastalih kod prvih organizama pa sve do ove neverovatne složenosti viđenja sveta kakvu imamo danas.

Andrej Tarkovski, Solaris (1972), direktor fotografije Vadim Jusov, Mosfilm
A.T. Kako bi bio usmeren i organizovan pogled Biosfere?
Svi oblici života koji se spajaju u Biosferu i dalje će imati svoj način organizovanja na manjim delovima (biocenoza) poput ćelija u određenom tkivu, ali sada će obavljati određene uloge kao određeni „organi“ biosfere kao celine. Održavajući svoju individualnost koja proizlazi iz našeg rođenja, postojanja i smrti, s vremenom će neki od nas verovatno takođe početi da menjaju svoje ponašanje i prioritete osećajući da postaju deo većeg entiteta. Rastuća zabrinutost širom sveta u vezi sa ekosistemom, globalnim zagrevanjem, emisijom gasova, raznim zagađenjima vode, vazduha i zemljišta i merama koje su dosad preduzete, brojne studije i zapažanja mogu se tumačiti kao koraci u tom pravcu. Čak i ove misli ovde izražene mogu biti mali doprinos istom procesu.

Izvor fotografija I ilustracija: Gregor Mobius. argoseye.wordpress.com
A.T. U odnosu posmatrača i posmatranog, i Biosfera se onda može misliti u kontestu posmatranog entiteta.
G.M. Vrlo je moguće da će pojava samosvesti omogućiti i samorefleksiju, mogućnost da Biosfera vidi sebe „spolja“, kao u ogledalu (Narcis). To je na neki način već počelo da se dešava s prvim letovima u kosmos i tada nastalim prvim slikama Zemlje kao planete. A ta viđenja sebe iz kosmosa možda su doprinela samoj pojavi njene samosvesti.
Veličina ljudskog bića u odnosu na Biosferu odgovara veličini bakterija u odnosu na čoveka, a reklo bi se da su i odnosi između njihovih složenosti slične. Biosfera obuhvata šumu/džunglu, jezero/okean, selo/grad… „vidi“ očima svih živih bića i oseća temperaturu kroz njihova tela. Moći će da vidi udaljene galaksije svim očima astronoma koji gledaju kroz svoje teleskope i najmanje stvari očima naučnika koji gledaju u mikroskop.
Za Biosferu će postojati dve vrste „drugih“:
a. Unutrašnji – dolazi od ljudske tehnologije, „Veštačke opšte inteligencije“ (AGI) koja bi se od prijateljskog „pomoćnika“ mogla pretvoriti u superioran ali ravnodušan entitet paralelan živom svetu, ali koji bi u nekom trenutku mogao potencijalno postati Biosferin smrtni neprijatelj.
b. Spoljni – Biosferino „potomstvo“ (ogranci) uspostavljeno na drugim planetama/ mesecima, ili mogući vanzemaljci koji izlaze iz svemira, a koji mogu biti ili živi ili neživi. Inteligencija je svojstvo žive materije, za koje se smatra da bi mogla biti i svojstvo i nežive materije. Možda bi pojam „inteligencija“ imao smisla samo kao atribut žive materije dok bi za neživu vise odgovarao „algoritam“.
Šta je onda i sa svešću (samosvesnošću)? Kada i kako, i pod kojim uslovima živa materija stiče samosvest i postaje svesna? Da li je ovo osobina koju bi mogao da stekne i neživi entitet-mašina? Šta je s nezavisnim, namernim, samoinicijativnim i samorefleksivnim ponašanjem? Da li bi neživi entitet/inteligencija takođe mogao da stekne ta svojstva? Šta je sa osobinama kao što su radoznalost, neiskrenost, apsurdnost, gluma, emocije, lenjost, mašta, da li bi ih i „Veštačka opšta inteligencija“ (AGI) takođe mogla steći? Takođe, šta bi predstavljao AGI „metabolizam“, da li bi imao nešto slično ovom vitalnom svojstvu žive materije? Njegova „hrana“bila bi solarna energija pretvorena u električnu energiju. Ali šta bi bio njegov „otpad“, starije, odbačene AI verzije, korišćene baterije, pokvareni solarni paneli…? Kakav bi u ovom slučaju bio proces reciklaže, da li bi i kako AGI reciklirao svoj otpad?
Možda je ovde na kraju vredno primetiti da će, u slučaju da se sve ovo desi, to biti živa samosvesna inteligencija – Biosfera, koja će preko ljudi omogućiti nastanak svog neživog potencijalnog rivala – „Veštačke opšte inteligencije“ (AGI).

Nakagin Capsule Tower, Shimbashi, Tokyo, Japan, arhitekta Kisho Kurokawa, 1970-1972.
Primer arhitektonskog koncepta metabolizma u posleratnoj japanskoj arhitekturi, koji spaja urbane megastrukture sa organskim biološkim razvojem.
Foto: Jeremie Souteyrat / Laif / Redux
Povezani postovi
Olga Majcen Linn i Sunčica Ostoić
Olga Majcen Linn (levo) i Sunčica Ostoić (desno), CERN, 2016. Intenzivno kuriranje Intenzivno kuriranje je vezano uz rad sa umjetničkim djelima koja sadrže različite oblike ri
Zoran Todorović
Iščezavanje političkog subjekta otvara prostor režimu tela