Multidisciplinarne perspektive reparacije

Postojeći preseci stanja sveta često deluju kao da usmeravaju budućnost nepovratno, namećući pravce koji obeshrabruju maštu o drugačijim mogućnostima. U takvom kontekstu, projekat „Repair the Fabric: Healing Voices and Patterns Across Generations“ nastoji da otvori prostor za alternative, za obnavljanje rasparenih veza među ljudima i za kreiranje modela budućnosti u kojima društvo i čovek, u svojoj zajedničkoj mreži odnosa i vrednosti, mogu zaista napredovati. Kroz ovaj projekat, popravka postaje ne samo metafora, već i praksa: obnova društvenih odnosa i tkiva sveta, iznova i pažljivo, svesna slojeva istorije, kulture i regionalne društvene dinamike.

U nastojanju da obnovimo ne samo rasparane veze među ljudima već i slojeve sveta u kojem živimo, korisno je podsetiti se filozofije Elizabet Spelman, koja reparaciju posmatra kao etičku i praktičnu aktivnost koja obuhvata ne samo stvari, već i živote, bića i entitete svih vrsta. Spelmanova ističe ideju homo reparans, ljudskog subjekta koji neprekidno popravlja, obnavlja i obezbeđuje kontinuitet sveta oko sebe, delujući kroz svakodnevne geste pažnje, brige i obnove. U tom smislu, reparacija postaje univerzalna praksa koja prepoznaje međuzavisnost svega postojećeg i koja nosi snažan potencijal obnavljanja celovitosti rasparanog sveta.

Upravo taj potencijal pokušali smo da istražimo u okviru projekta „Repair the Fabric”, čiji su autori i organizatori UG „Anonymous said:”, Beograd, u saradnji sa partnerima Institutom za vunu Crne Gore, Nikšić. U ovom procesu istraživali smo  akutno stanje rasparanosti civilizacijskog tkiva današnjeg društva”, sa posebnim akcentom na odnose u regionu, koristeći popravku tkanina kao metaforu i metod za društvenu obnovu i pomirenje, te kako se tehnike popravke mogu prevesti iz tekstila u društvo.

Projekat je okupio umetnike i stručnjake iz Severne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, stvarajući prostor za međuregionalnu razmenu znanja i praksi. Istovremeno sa radom autora na esejima i stručnim studijama okupljenim u ovoj publikaciji, održana je i radionica u Podgorici, koja je pružila prostor za interakciju teorije i prakse. Pored prezentacije samog projekta, program je obuhvatio izlaganja stručnjaka i partnera: profesorke Jelene Đukanović iz Instituta za vunu Crne Gore u Nikšiću, koja je predstavila tehničke i materijalne aspekte rada sa tekstilom, kao i Stane Marušić, etnološkinje, koja je pružila uvid u tradiciju reparativnih tehnika na tekstilu.

Centralni deo radionice bio je posvećen prenošenju tradicionalnih znanja lokalnih autorki, odnosno neposrednoj demonstraciji lokalnih tehnika izrade i popravki tekstila, uz razgovore o materijalima, uzorcima i njihovim značenjima u lokalnom kontekstu, kao i kreativnom tumačenju prenesenog znanja u savremenom dizajnerskom kontekstu, što je bilo posebno značajno za pripremu projekata troje mladih dizajnera – Klare Dragović (Cetinje), Jovane Marković (Trebinje) i Željka Petrovića (Beograd), čiji radovi se predstavljaju kao finalni deo projekta na izložbi u Muzeju primenjene umetnosti.

Publikacija koja se nalazi pred čitaocima, kao sastavni deo ovog projekta, okuplja niz eseja i stručnih studija koje iz različitih perspektiva osvetljavaju savremene pristupe i istraživanja u oblasti reparacije i dizajna tekstila. Perica Savanović, profesor dizajna na ArtEZ Univerzitetu umetnosti u Arnhemu, u svojoj studiji pruža pregled najnovijih tendencija u akademskim programima posvećenim dizajnu tekstila, sa posebnim naglaskom na razvoj cirkularnih ekonomija i održivosti u tekstilnoj industriji. Sa druge strane profesorka Jelena Đukanović u tekstu „Bojenje prirodnim bojama kao metod reparacije tekstila” pristupa temi reparacije sa stanovišta prirodnog bojenja, ističući ovu tehniku kao metod očuvanja i obnove prirodnih tekstila. Zorica Cvetanovska i Elena Tomovska u studiji „Reparacija odeće kao integracija dizajnerskog i tehničkog pristupa” obrađuju ovu temu kombinujući pregled međunarodnih i lokalnih tradicija popravki odeće sa elaboracijom 9R principa potrage za optimalnim vlaknom, uključujući posebno zanimljive razrade inženjerskih principa koji osiguravaju funkcionalnost i dugovečnost materijala. A rad Ane Vujović bio je povod za tekst Anice Tucakov „Novi režim veza: O reparativnoj estetici u savremenoj vizuelnoj umetnosti”, posvećen modelima reparativnih strategija u savremenoj umetničkoj praksi.

Ove studije ne osvetljavaju samo tehničke, dizajnerske ili istorijske aspekte reparacije, već ukazuju i na širu, društvenu dimenziju popravke, gde obnova tekstila postaje simbol i podsticaj za obnavljanje odnosa među ljudima, za jačanje zajedništva u regionu. Poseban doprinos toj temi pruža komparativna analiza tradicionalnih tehnika reparacije, dostupna na internet prezentaciji projekta, kao i intervju sa Irfanom Hošićem, kroz koji su rasvetljena pitanja uspostavljanja novog režima veza u regionu i mogućnosti reparacije društvenih odnosa kroz umetničku saradnju. Ovakva multidisciplinarna perspektiva ujedinjuje teorijsko i praktično, akademsko i zanatsko, naglašavajući kako reparacija, kao praksa i koncept, postaje ključni element savremenog dizajna tekstila i društvenih praksi solidarnosti.

Ovde možete preuzeti PDF: Tradicionalne reparativne tehnike u zemljama Zapadnog Balkana

***

„Repair the Fabric: Healing Voices and Patterns Across Generations“ realizuje se u okviru Programa finansijske podrške organizacijama civilnog društva (FSTP), koji sprovodi Centar lokalne demokratije – LDA Subotica u saradnji sa Fondacijom Novi Sad – Evropska prestonica kulture, koordinatorom projekta „Distrikt pomirenja“, koji se sufinansira od strane Evropske unije kroz IPA III Program finansijske podrške za civilno društvo i medije Zapadnog Balkana.

Realizaciju projekta podržali su i Ambasada Holandije u Republici Srbiji i Muzej primenjene umetnosti, Beograd.