Goran Đorđević (1950, Jugoslavija) je bivši umetnik.

Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu i na Institutu za tehnologiju Masačusets (MIT, Massachusetts Institute of Technology), Kembridž, SAD, na  Odseku za vizuelne studije. Od 1972. godine priključio se galeriji SKC u Beogradu, koju su vodili umetnici i istoričari umetnosti, gde je izlagao do 1985. godine. Od 1979. godine Đorđević je radio na seriji radova zasnovanih na kopiranju, poput “Kratke istorije umetnosti” (1979-1981) i “Glasnici Apokalipse” (1981). Kasnije je asistirao u realizaciji projekata poput “Poslednje futurističke izložbe” Kazimira Maljevića (1985), predavanja Valtera Benjamina “Mondrian 1963 – 1996” (1986) i “Internacionalne izložbe moderne umetnosti – Armory Show” (1986). 

Od 1985. godine više nije aktivan kao umetnik, izuzev kratkog perioda (1988-1991), kada je kao član Amaterskog umetničkog društva Jedinstvo u Beogradu, pod pseudonimom Adrian Kovacs, učestvovao na izložbama ovog društva sa svojim crno-belim autoportretima, mrtvim prirodama i kopijama Sezana, kao i na izložbama Moskovski portreti (Moderna Galerija, Zagreb, 1990; Mestna Galerija, Ljubljana, 1991); Jugoslovenska dokumenta (Sarajevo, 1989); The New Langton Arts (San Francisco, 1991; Slovenske Atene (Moderna Galerija, Ljubljana, 1991).

U periodu od 1992 do 2014. godine bio je portir (koristeći bilo koje ime izuzev “portir”) Salona de Fleurus, Njujork, kao rekonstrukcije Pariskog salona Gertrude Stajn sa početka 20. veka, koji su činile kopije slika iz njene kolekcije moderne umetnosti. Đorđević je sarađivao i na projektu “Internacionalna izložba moderne umetnosti predstavlja Muzej moderne umetnosti Alfreda Bara u Njujorku”, kao deo zvaničnog predstavljanja Srbije i Crne Gore na Bijenalu u Veneciji 2003. godine. Od otvaranja Muzeja američke umetnosti u Berlinu (2004), postao je tehnički saradnik (koristeći bilo koje ime izuzev “tehnički saradnik”), organizujući aktivnosti poput izložbi, predavanja i dr.